Radiohead

Radiohead je engleska glazbena skupina osnovana 1985. godine u Abingdonu, Oxfordshire, a njezini članovi su Thom Yorke (glavni vokal, ritamska gitara, glasovir, elektronički ritmovi), Jonny Greenwood (vodeća gitara, klavijature, viola, Martenotovi valovi, glockenspiel, ksilofon i drugi instrumenti), Ed O’Brien (gitara, prateći vokali), Colin Greenwood (basovska gitara, sintetizatori) i Phil Selway (bubnjevi, udaraljke).

Prvi album Radioheada pod naslovom Pablo Honey objavljen je 1993. godine, a prvi singl s tog albuma, Creep, ubrzo je postao svjetski hit, zahvaljujući svojoj sličnošću zvukom i stilom s tzv. grunge-pokretom koja se javio kasnih tisuću devetsto osamdesetih godina u američkom gradu Seattleu, a ranih tisuću devetsto devedesetih godina uživao svjetsku popularnost, predvođen grupama kao što su Nirvana i Pearl Jam. Radioheadova popularnost u domovini značajno je porasla objavljivanjem drugog albuma The Bends (1995.), koji se smatrao zrelijim i korakom naprijed u odnosu na prvijenac, no zapravo je tek treći album OK Computer (1997.) bio taj koji je grupi osigurao svjetsku slavu i priznanje kritike – album je osvojio nagradu Grammy za „najbolji album alternativne glazbe“, a bio je nominiran i za „album godine“. OK Computer donio je mnoge nove elemente u glazbu i likovnu umjetnost Radioheada. Na njemu je bilo eksperimenata sa strukturom pjesama te utjecajima avangardne i elektroničke glazbe, no ipak ne u tolikoj mjeri da se album ne bi mogao proglasiti „klasikom“. Ipak, komercijalni uspjeh albuma, iznimno dugotrajna turneja koja ga je popratila (1997.-1998.) te pritisak medija i javnosti koja je željno iščekivala novi album u stilu slavnog OK Computera (svojedobno je proglašavam i „najboljim rock-albumom u povijesti“) uzrokovali su mnoge probleme u grupi, a zbog čega je gotovo došlo do razlaza među njezinim članovima:

„Thom wrestled with deeply ambivalent feelings about the direction of the group as a whole, and his role within it. These manifested in considerations about how to progress as a band and as a human being with any integrity, in the face of the massive success that subsumed Radiohead into the world of commerce.“[1]

[Thom se borio s duboko ambivalentnim osjećajima u vezi smjera grupe kao cjeline i svoje uloge unutar nje. Razmatrao je kako napredovati kao grupa i kao ljudsko biće s ikakvim integritetom, a s obzirom na ogroman uspjeh koji je podveo Radiohead u svijet komercijalnosti.]

U tom razdoblju Radioheadova odbojnost prema davanju intervjua i fotografiranja za časopise postala je još jačom, a pjevača Thoma Yorkea mučila je kreativna blokada. No, zahvaljujući uspjehu albuma OK Computer, Radioheadova izdavačka kuća EMI odlučila je dati grupi potpunu slobodu u snimanju novog albuma, bez ikakvih rokova i pritisaka.

Kada je konačno u travnju 2000. godine završeno snimanje, Radiohead je imao dovoljno materijala za dva albuma: Kid A (2000.) i Amnesiac (2001.), koji su donijeli radikalnu promjenu u zvuku, stilu i stavu prema glazbenoj industriji. Umjesto standardnog gitarističkog rock-zvuka, ovi albumi predstavili su minimalistički stil, apstraktnije, elektroničke zvukove i raznovrsniju instrumentaciju koja je uključivala Martenotove valove, programirane elektroničke ritmove, gudače, kao i puhačke jazz ansamble. Osim toga, album Kid A propitkivao je koncept glazbenog albuma kao komercijalnog proizvoda – nisu izdani nikakvi singlovi niti videospotovi koji bi promovirali album, a što je uobičajeno u industriji popularne glazbe, već je izdan niz vrlo kratkih „antividea“. Sve ovo prouzrokovalo je vrlo burne reakcije među obožavateljima Radioheada, ali i među kritikom – neki su ovu promjenu doživjeli kao pozitivnu, veličajući „umjetničkost“ ovih albuma, dok su ih neki smatrali previše eksperimentalnima i previše zahtjevnima, žaleći za Radioheadovim prijašnjim tradicionalnim rock-stilom. Unatoč podijeljenim reakcijama, Kid A je osvojio nagradu Grammy za „najbolji album alternativne glazbe“, kao i nominaciju za „album godine“, dok je album Amnesiac bio nominiran za „najbolji album alternativne glazbe“.

Radioheadov šesti studijski album, Hail to the Thief (2003.), donio je sintezu prijašnjeg rock zvuka s novousvojenim principima eksperimentalne i elektroničke glazbe te je također osvojio dvije nominacije za nagradu Grammy. Posljednji studijski album, In Rainbows (2007.), nastavio je s razvijanjem Radioheadovog prepoznatljivog glazbenog stila kojega je postalo sve teže kategorizirati, no najviše je pozornosti privukao činjenicom da ga je grupa, s obzirom da je s prethodnim albumom istekao ugovor s izdavačkom kućom EMI, odučila izdati preko svoje vlastite internetske stranice kao digitalni download, i to s mogućnošću da zainteresirani za njega plate koliko god žele, uključujući i ništa – na internetskoj stranici je samo pisalo: „Ovisi o vama“. S obzirom da ga je grupa najavila tek deset dana ranije, ovaj Radioheadov neobičan potez snažno je odjeknuo u glazbenoj industriji, ali i izvan nje.

Radioheadovo konstantno propitkivanje uvriježenih koncepata i postupaka u popularnoj glazbi, ne samo u odnosu prema glazbenoj industriji, već i u pristupu videospotovima i likovnoj umjetnosti, zamućivanjem granica između žanrova, netipičnim imidžom bez skandala i bez privlačenja pažnje na privatne živote članova, ali i ekološkom i političkom osvješćenošću, čini ih jednom od najinovativnijih i najutjecajnijih, ali i filozofski i kulturološki najrelevantnijih glazbenih grupa današnjice.[2] Ova istovremeno vrlo netipična, a opet jedna od najpoznatijih „rock“-grupa na svijetu svojim stvaralaštvom pomiče granice i otvara brojna pitanja ne samo o suvremenoj glazbi, već i o suvremenom društvu u kojemu živimo.


[1] Clarke, Martin, Radiohead: Hysterical and Useless, London: Plexus, 2006, str. 141.

[2] U tom smislu valja istaknuti i Radioheadov odnos prema svojim obožavateljima, koji često odskače od standardnog stava velikih glazbenih zvijezda prema svojoj publici. Primjerice, dok većina slavnih glazbenika publici zabranjuje unošenje i korištenje audio- i videoopreme na svojim koncertima, kod Radioheada to nije slučaj, pa su tako čak na svojoj službenoj internetskoj stranici svojedobno objavili hipervezu na amatersku videosnimku tada prvi put izvedene pjesme These Are My Twisted  Words, a koju je bila snimila jedna obožavateljica na njihovom koncertu u Austriji i postavila na popularni kanal YouTube. Također, Radiohead često organizira razne natječaje za remikseve svojih pjesama te za izradu videospotova, pa je tako nekoliko pobjedničkih uradaka iz nedavnog natječaja za animirane videospotove na pjesme s albuma In Rainbows iskoristio kao svoje službene videospotove.

4 responses to “Radiohead

  1. Ok krećem..prije nego i počnem, duboki naklon!

  2. Jako dobro, hvala na ovome.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s